Autorski tekstovi

Komunikacija JA porukama
Komunikacija JA porukama

Bilo u poslovnom životu ili pak u svakodnevnoj komunikaciji s roditeljima, prijateljima ili partnerima možemo se uhvatiti u razmišljanju kako da izrazimo ono što osjećamo. Već je i samo razmišljanje o tome što ćemo i kako ćemo nešto izreći velik korak, jer zasigurno u nekim situacijama odgovaramo u afektu što često dovodi do sukoba s onima s kojima bismo se najmanje željeli sukobljavati. Poruke kojima sugovornika etiketiramo nazivaju se „ti-porukama“, a već samom formom u sugovorniku izazivaju potrebu za samoobranom, ali i protunapadom. Svatko od nas u društvu zasigurno ima osobu koja na dogovor kasni na što se vremenom možemo navići, no i dalje ćemo toj osobi to zamjerati i prigovarati. Umjesto da upotrijebimo formu „ti-poruke“ pa osobi kažemo primjerice „Ti uvijek kasniš i još nikada nisi stigao/la na vrijeme. To mi užasno ide na živce“, možemo posegnuti za oblikom asertivne komunikacije, odnosno upotrijebiti formu „ja-poruke“. U „ja-porukama“ sugovorniku dajemo do znanja o tome što mi osjećamo zbog njegova ponašanja te na kraju izreći svoju želju za promjenom ponašanja. Za ranije navedeni primjer kašnjenja „ja-porukom“ to bismo mogli iskomunicirati na sljedeći način: „Razočarana sam kada ti kasniš na naše dogovore, jer dobivam dojam da ti nije stalo do vremena koja provodimo zajedno. Voljela bih kada bi ubuduće dolazio/la na vrijeme.“ Ovakvom smo formom poruke sugovorniku dali do znanja kako se osjećamo bez da to zvuči kao napad na njega, a istovremeno smo kod njega vjerojatno probudili želju za promjenom ponašanja.

ALEKSANDRA ŠTEINGEL

Moglo bi vas zanimati...