Autorski tekstovi

Kazališne daske ili filmsko platno?
Kazališne daske ili filmsko platno?

Kada na red dođe čitanje lektire često pomislimo postoji li film ili predstava napravljena po uzoru na baš tu knjigu. Književna djela, osobito ona svjetski poznatih književnika, oduvijek su bila redateljima primamljiv materijal za novu filmsku ili kazališnu uspješnicu. Snimiti film prema bestselleru kojemu nema premca nije veoma lak zadatak, no unatoč tome redatelji znaju da se upuštaju u vrlo nezahvalnu poziciju i svjesni su da će postati meta ponekad previše kritičnoj publici.

Premda i film i kazališna predstava pripadaju umjetnosti, filmska je interpretacija knjige češće na udaru kritika. To se može objasniti time što je film dostupniji i lakše priuštiv široj publici, odnosno većem broju gledatelja. Nadalje, svakodnevno smo okruženi različitim filmovima koji nam se nude na televizijskim programima, ali i u kinima kojih ima sve više i više. Zbog svega toga, film nam je postao pripitomljen i „lakše probavljiv“ od neke kazališne predstave. Naravno, danas se nastoji učenike, pogotovo osnovnih i srednjih škola, potaknuti na odlaske u kazalište i nakon njihovog obrazovanja.

Iako se radi o istoj knjizi, svaki će čitatelj iznijeti različitu, jedinstvenu i baš za njega karakterističnu interpretaciju. Tako će i redatelj filma realizirati svoju varijantu knjige, kako ju je on doživio i kakvu želi predstaviti na filmskome platnu. Mi se, naravno, ne moramo i ne možemo uvijek složiti s njegovom interpretacijom jer smo je mi doživjeli na drugačiji način, a u nama je dotakla i pokrenula osjećaje koje u njemu nije, i obrnuto. Upravo je to razlog brojnih reakcija, ponekad i neugodnih kritika koje stižu na račun filma. Film napravljen na temelju knjige nikada neće biti identičan knjizi niti je to cilj. Prema tome, film bi bio samo jeftina i suhoparna kopija knjige. Film će uvijek izostaviti neki dio ili će se usredotočiti na ono što u knjizi nije bio fokus. Filmska interpretacija ne može biti osrednja, ona je uvijek ili bolja od knjige ili je njezin potpuni promašaj. Ponekad su ekranizacije knjiga znatno uspješnije od njezinih uzora da niti ne znamo da postoji knjiga koja mu je prethodila. Neki su od filmova postali zaista nenadmašni klasici kao što su Forrest Gump, Zameo ih vjetar, ciklus filmova o Harryju Potteru, Gospodar prstenova, Ponos i predrasude, Limitless, Charlie i tvornica čokolade, Čarobnjak iz Oza, Ana Karenjina i sa svojom drugom, nedavno snimljenom interpretacijom koja je izazvala brojne kritike…

Ranije spomenuto, kazalište ne podrazumijeva samo gledanje neke opere, baleta ili drame. Kazalište, posebice u mladih ljudi, predstavlja neku vrstu odgoja, i to onog kulturnog. Razvijanje manira, poštovanja preko prikladnog odijevanja do iskazivanja vlastitog mišljenja i poštivanja tuđeg. Sve nas to oblikuje i odgaja. Zato se odlazak na predstave potiče od rane dobi da bi se u budućnosti odvažili posjetiti kazalište, pogledati ono što nas zanima, a ne ono što je zadano te tako, u masi već iskusnih, starijih osoba koje se često susreću u kazalištima, rušiti predrasude koje se javljaju o mladima.

Mnoge su uspješnice nastale u hrvatskoj radionici filmova poput Glembajevih (poznatog hrvatskog redatelja Antuna Vrdoljaka), a koji, osim dramske izvedbe, imaju i svoju baletnu inačicu, zatim Čudnovate zgode šegrta Hlapića koji je doživio dvije ekranizacije, onu crtanu i igranu varijantu, ali i kazališnu predstavu, potom Breza, serija prema Kovačićevu romanu U registraturi, neizostavni Vlak u snijegu te Družba Pere Kvržice…

Kada se radi o kazališnoj predstavi, interpretacija je često življa i dinamičnija, a osjećaji prikazani realističnije i nama bliže nego na filmu. Ali film obiluje glazbom te brojnim specijalnim efektima koji u nama pobuđuju nesvakidašnje iskustvo. Korisno je pogledati i film i predstavu te u konačnici usporediti s književnim djelom, a svaki će dio biti utkan u još jednu, baš tvoju, jedinstvenu interpretaciju.

Ana Žagmešter

Moglo bi vas zanimati...